Povratnički post....bez šokiranih lica :)

Evo vraćam se. Petar Pan se vraća iz svoje Nedođije u kojoj je uživao poslijednjih mjeseci. Nisam se mislila vratiti, bar ne još, ali kolege blogeri, uvukli ste mi se pod kožu. Mislila sam da sam vas preboljela, ali bio je potreban pogled samo na jedan blog i vratila se ista ona potreba, želja i žudnja za pisanjem. Pitate se što sam naučila, razočarat ću vas. Naučila sam da moram odrasti. Da, vaše oči dobro vide. Petar Pan priznaje poraz, dopušta kapetanu Kuki da preuzme njegovu Nedođiju. Ali ipak ovo nije moj kraj. Ovo je moj novi početak. Uvijek postoje sitnice koje možemo napraviti i usporiti to nužno odrastanje. Dok sam izbivala, kovala sam plan. Popisala sam 10 stvari koje moram s vremena na vrijeme činiti i ostati ću vječno dijete. Barem napola. Duša će mi ostati mlada. 1.Smijati se iako je plač prihvatljiviji. 2.Zaboraviti da su stvari sive. 3.Posjetiti Nedođiju s vremena na vrijeme. 4.Napraviti nešto ne razmišljajući o posljedicama. 5.Vjerovati u nemoguće. 6.Čitati bajke. 7.Maštati. 8.Pojesti čokoladu u tajnosti. 9.Ne pričati o ljudima sa zlobom. 10. I naravno, voljeti ovaj blog i posjećivati ga :) To je sve od mene. Barem zasada. Inspiracija je probuđena iz sna. Puse.